Listovi papira Učinkovitost u odnosu na čimbenike okoliša, temperaturne fluktuacije i trošenje uvelike ovisi o njihovom sastavu, tretmanima i specifičnoj vrsti. Evo analize kako listovi papira obično prolaze u ovim uvjetima:
Trajnost listova papira u odnosu na čimbenike okoline kao što su vlaga, vlažnost, svjetlost i kvaliteta zraka varira ovisno o tome je li papir neobrađen, premazan ili posebno proizveden za trajnost.
Većina standardnih listova papira, osobito onih izrađenih od drvene pulpe, vrlo je osjetljiva na vlagu. Izloženost vodi ili visokoj vlažnosti može uzrokovati iskrivljenje, naboranje ili raspadanje papira. Voda i vlaga dovode do toga da papir upija vlagu, što slabi njegovu strukturu i može dovesti do razvoja plijesni. Međutim, posebno obrađeni ili laminirani papiri nude bolju otpornost na vlagu. Sintetički papiri, koji se često izrađuju od poliestera ili drugih nepapirnih materijala, gotovo su potpuno vodootporni, što ih čini idealnim za vanjsku ili vlažnu okolinu.
Dugotrajno izlaganje sunčevoj svjetlosti i UV zračenju može uzrokovati da papir izblijedi, požuti ili postane lomljiv. Papiri bez zaštitnih premaza brzo će se pokvariti kada su izloženi izravnoj sunčevoj svjetlosti. Arhivski papiri i papiri otporni na UV zračenje tretirani su tako da dulje izdrže oštećenje svjetlom, čuvajući boju i strukturni integritet.
Zagađivači u zraku, osobito u industrijskim ili urbanim okruženjima, mogu s vremenom dovesti do degradacije papira. Kiseline u zraku, poput sumpornog dioksida ili dušikovih oksida, mogu reagirati s vlaknima papira, ubrzavajući propadanje. Papiri koji ne sadrže kiseline i tretirani za arhivsku uporabu bolje su otporni na oštećenja od zagađivača i održavaju svoju kvalitetu tijekom vremena.
Promjene temperature mogu imati značajan utjecaj na papir, osobito kada variraju između ekstrema. Učinak temperature na papir ovisi o vrsti papira i njegovoj namjeni.
Na visokim temperaturama papir se može osušiti, postati krt i izgubiti svoju fleksibilnost. To posebno vrijedi za neobrađeni ili tanki papir. U ekstremnim slučajevima, visoke temperature mogu uzrokovati da papir postane toliko krhak da se kida ili mrvi pod pritiskom. Za otpornije papire, poput sintetičkih ili posebno tretiranih, više temperature su manji problem. Međutim, izloženost dugotrajnoj visokoj toplini također može uzrokovati žutilo ili savijanje papira, osobito ako ima bilo kakve vlage.
Niske temperature obično uzrokuju da papir postane krut i manje fleksibilan. To je osobito vidljivo kada je papir upio nešto vlage, koja se smrzava i dovodi do lomljivosti. U uvjetima smrzavanja, papir može puknuti ili se poderati lakše nego u umjerenim klimatskim uvjetima. Papir dizajniran za vanjsku ili industrijsku upotrebu često je ojačan kako bi izdržao niske i visoke temperature.
Česte promjene temperature mogu rezultirati širenjem i skupljanjem vlakana papira, što dovodi do savijanja ili pucanja. Papir pohranjen u okruženjima gdje su promjene temperature česte (npr. kretanje između toplih i hladnih okruženja) može s vremenom pokazati znakove strukturnog oštećenja. Papiri sa stabilnom strukturom vlakana, poput onih sa sintetičkim komponentama, manje su podložni ovim fluktuacijama.
Otpornost na habanje bitno je svojstvo za papir koji se koristi u aplikacijama koje zahtijevaju trajnost, kao što su pakiranje, natpisi ili dokumenti kojima se često rukuje. Čvrstoća i otpornost papira na fizičko habanje i habanje ovise o njegovoj debljini, premazu i čvrstoći vlakana.
Standardni papir, posebno tanji, lako se trga pod pritiskom. Međutim, teži papiri, poput kartona ili papira s posebnim premazima, mnogo su otporniji na fizičko trošenje. Neki su papiri tretirani premazima protiv ogrebotina ili su laminirani kako bi se povećala njihova trajnost protiv kidanja i habanja. Sintetički papiri, izrađeni od materijala kao što su polipropilen ili poliester, pokazuju izuzetnu otpornost na kidanje i habanje, što ih čini prikladnim za primjene koje zahtijevaju iznimnu izdržljivost, kao što su natpisi na otvorenom ili industrijske naljepnice.
Na običnom papiru mogu se pojaviti tragovi nabora ili čak poderotina kada se više puta savija ili njime rukuje. Papiri arhivske kvalitete ili oni dizajnirani za često rukovanje obično su izdržljiviji u takvim situacijama. Dodatno, premazi i laminati mogu značajno poboljšati otpornost papira na višekratnu upotrebu.
Tijekom vremena, papir se može prirodno razgraditi, osobito ako nije bez kiselina ili tretiran za dugotrajnost. Papiri pohranjeni u vlažnim, slabo prozračenim okruženjima ili okruženjima izloženim suncu brže će stariti, požutjet će, postati krti i skloni pucanju. Međutim, papiri arhivske kvalitete ne sadrže kiseline, puferirani su i tretirani da izdrže starenje, što ih čini prikladnima za dugotrajno čuvanje.
Listovi papira pokazuju različite stupnjeve otpornosti na čimbenike okoliša, temperaturne fluktuacije i habanje, ovisno o njihovom sastavu i svim posebnim tretmanima kojima su bili podvrgnuti. Standardni netretirani papiri osjetljivi su na vlagu, svjetlost, temperaturne promjene i fizičko trošenje, dok sintetički ili posebno premazani papiri nude bolju zaštitu od ovih uvjeta. Za aplikacije visokih performansi, odabir prave vrste papira s odgovarajućom otpornošću ključan je kako bi se osigurala dugotrajnost i funkcionalnost u izazovnim okruženjima.
